Pejići nekad i danas

Ažurirano: 18. siječnja 2012. 18:45

 

Turci su ugrožavali zapadni dio današnje Hercegovine i Imotsku krajinu već od pada Bosne 1463. godine, a i ranije. Tako su Turci 1464. godine opustošili i poharali gotovo cijelu Hercegovinu, pa i Imotsku krajinu, u koju je ona tada spadala. U prvom popisu sandžaka Bosne koji je popisan 1468./1469. ne ulaze Imotski, Grude, Posušje, Duvno i Ljubuški. U istom popisu dio vilajeta hersek, dio nahije kopru-hisar, drugo ime Mosd(t)ar navode se da su pusta sela: Vituša, Rodoč, Zahum, Jare, Uzarići, Mokro, Kočerin, Ledinac, Lipno,... To samo potvrđuje koliko je Hercegovina opustošena u to vrijeme. Nema ni jedne duše u tim krajevima.  Imotska krajina i Imotski su pali pod tursku vlast 1493. godine i ostali sve do 1718. godine. Imotski bi oslobođen 2. kolovoza 1717. godine. Požerevačkim mirom, 21. srpnja 1718. godine priznate su i utvrđene granice između Dalmacije i Hercegovine, koje i danas čine granicu između Hrvatske i BiH. Dio koji je pripao turskom carstvu, nazvan je tada Imotska Bekija, ili kraće Bekija.

Dokument koji nam je sačuvao prvi do danas utvrđeni spomen sela Sovići, odnosno Aksovići i Gorica, jeste  drugi turski popisni defter, koji nosi naziv "Defter-i esami-i sancak-i vilajet-i Hersek", što bi značilo "Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina". Ovaj popis je ujedno i prvi detaljni popis Hercegovine po ustanovljenju turske vlasti u njoj. Nastao je od godine 1475. do godine 1477. Ime sela Sovići ovdje se javlja u neobičajnom obliku Aksovići, a tome je vjerojatno razlog što pisar ovog popisa kao stranac, nije mogao naša imena uklopiti u fonetski sistem turskog jezika.

Ovdje se kao posebno selo spominje „Lukavac“ odnosno današnji Lukovac; što je još jedna greška za naziv u ovom defteru. Lukovac se i kasnije sve do prve polovine XVIII. st. susrećemo kao zasebno selo. Danas je Lukovac predio u sastavu Sovića.

Ispis iz spomemutog deftera glasi:

Selo Aksovići, pripada Imockom.

Radmil sin Kojaka,

Vukić sin Srčka,

Vladoje sin Hlahola,

Božidar sin Vukuše,

Petar sin Hrbaka,

Domova 5,

Selo Lukavac, pripada Imockom.

Ivan sin Šišine,

Vuk sin Stapca,

Martin sin Vladka,

Domova 3,

Nas danas začuđuje mali broj obitelji koji su živjeli na području Sovića. Tada, prema ovom popisu, imaju samo 8 obitelji. Međutim, treba uzeti u obzir činjenicu da je veći dio stanovništva pred turskim navalama izbjegao na sigurnije područje, kao primorje, otoke, ili preko mora u Italiju.

 

Godina	1477.	1743.1	1768.	18442	1867.	1883.3	1895.	1910.	2010.
Broj nastanjenih kuća u Sovićima	8	29	41	105	131	182	289	334	700

 

Sovići su bili nastanjeni i u prapovijesti, što nam svjedoče mnogobrojni arheološki nalazi.

Popis stanovništva Sovića (Sovichi) za određene godine možete vidjeti u nastavku:

 

Godina	1743.	1768.4	1844.	1867.5	1895.6	1910.7	1948.	1971.	1981.	1991.	2010.8
Broj stanovnika u Sovićima	215	284	680	996	1846.	2033	2982	3209	3030	2643	2700

 

Pejići pripadaju naselju Sovići koje je smješteno uz sjeveroistočni rub hercegovačkoga dijela Imotskoga polja. Pripadamo općini Grude a županiji Zapadnohercegovačkoj. Pejići su udaljeni od Gruda 6 km, 55 km od Mostara, 13 km od Imotskog i 115 km od Splita. Povezani smo magistralnom cestom M6 prema Širokom Brijegu i Mostaru odnosno Međugorju i Čapljini sa istočne strane a sa zapadne prema Imotskom i Splitu. Prostor Pejića pripada zoni submediteranske klime, s dugim i sušnim ljetima i blagim kišovitim zimama. Južno od našeg sela cca 3 km nalazi se jezero Krenica široko oko 300 m i duboko 40-50 m. Nadmorska visina naseljenog dijela varira od 260 m do 295 m, najviša točka je brdo iznad „Orlovih stina“ 650 m.

Skupa sa naseljem Gorica, Sovići pripadaju istoj župi Gorica – Sovići. Danas je naselje Sovići po površini (2834,7 Ha) znatno veće od naselja Gorica (1220,8 Ha).

Sa svojom submediteranskom i mediteranskom klimom, Hercegovina spada u regije u kojoj uspijevaju sredozemno voće i povrće. Mnogi je nazivaju Californijom Bosne i Hercegovine. Ovdje uspijeva vinova loza, smokva, breskva, mandarina, jabuka, šipak, maslina i druge sorte, pa sve do ljekovitog bilja kao što su kadulja, vrisak, smilje itd., sve to Hercegovina daje. Upravo zbog ovakve blage klime, Hercegovina je najveći i jedini proizvođač grožđa i vina u Bosni i Hercegovini. Dvije autohtone sorte, Žilavka i Blatina, su se odavno ovdje udomaćile i daju urod i kvalitetu kao nigdje drugdje. Hercegovina je zemlja sunca i kamena, a njezine proplanke i udoline prekrivaju nisko i visoko raslinje kao što su drača, hrast, jasen, klen, smreka i borovina. Svakom prolazniku ovaj ambijent nudi nezaboravne poglede i ugođaje oku i duši.

U Pejićima (kraj crkve ili netko voli reći kod „klitinjaka“ ili u Pejića Dragi) je nekada prema priči moga tate bilo oko 350 djece samo u selu, u svakoj kući je živio netko, obrađivala se zemlja, držala se „živina“ radilo se teško a živjelo još teže. Nekad je bilo nezamislivo da netko napravi kuću i da u njoj nitko ne živi kao danas. Danas u Pejićima ima više kuća u kojima nema stalnih stanovnika nego onih u kojima se živi (slikovito) što ćemo kasnije i prikazati u popisu. Nekada je bilo u jednoj kući 10 -15 osoba danas iz priloženog popisa prosjek je 3 osobe. Da stari mogu ustati iz groba i danas da vide da se duhan ne radi, da zemlja sva leži i nitko je skoro ne obrađiva oni ne bi vjerovali svojim očima. Prije 50 i manje godina, svaki komadić zemlje se radio od brda Doca do Krenice i nije se moglo vidjeti da se zemlja ne obrađuje. Danas da nema Zdravke Pejića – Knezovušića, koji ima svoju mehanizaciju, nitko u polje ne bi ni otišao. Od Jakišića lužine pa sve dole do donjih potočina, nijedna zemlja se ne radi nego Zdravkina. Sve je zaraslo. Još netko prođe u lužine donje preko potočina pa se neki puteljak još vidi. Netko zapali svake dvije do tri godine pa se malo i očisti cijeli prostor ali se napravi i štete jer izgori šuma a vatra dođe i do kuća, nedavno i do crkve pa su neki mještani bili i vatrogasci a ponekad vatra prijeđe i na Šimića stranu pa oni priskaču u gašenju.

Kao u većini hercegovačkih mjesta osnovne djelatnosti stanovništva bile su stočarstvo, zemljoradnja i zanatstvo, sve do velikih migracija stanovništva koje su se zbile tijekom 20.-og stoljeća. Otisnuvši se u potrazi za boljim životom, mnogi Pejićani migrirali su u Njemačku, Ameriku, Australiju, Hrvatsku i druge zemlje. Današnje stanovništvo je gotovo u potpunosti napustilo stočarstvo i zemljoradnju, a od poljoprivrednih kultura dominira uzgoj vinove loze i krompira za vlastite potrebe. Napuštanjem primarnih djelatnosti obradive površine su zarasle do neprepoznatljivosti, a šumski dijelovi postali su potpuno neprohodni.

Pejića u Sovićima, osim kod crkve ili kod klitinjaka ili u Pejića Dragi, ima još i u Pejićima između Crnogoraca i Mikulića. Obitelji Pipanović, Čačković, Mareženović, Žarkić,... oni pripadaju tim Pejićima. Jedni Pejići od drugih udaljeni su 500 -tinjak metara jer nas djele Šimići i Crnogorci.

 

 

U sljedećim rečenicama donosimo popis stalnih stanovnika u Pejića Dragi počevši od Jakišića ulice:

 

Prezime	Ime	Broj djece do 18 g.	Ukupan broj ukućana
Pejić	Milan Jerkin	3	5
	Toni Jerkin	1	3
	Dinka + Jerke		1
	Anđa - Galuša		1
	Ivica Mijića		2
	Zoran Ivičin	2	4
	Jerko Ivičin	4	6
	Matija + Antuke		1
	Stipe Markov		2
	Šoša Markov	1	4
	Jago Tošića		3
	Vlado Jerkića		2
	Draž Vladin	2	4
	Ljubo Šelića		3
	Ana + Ćipka		1
	Dinka + Radoje		3
	Mila + Mirke		2
	Ante Mirkin		2
	Stjepan Mušanović		5
	Maca Ivanetina		1
	Iva Boškića		1
	Marinko Boškić		2
	Igor Boškić	3	5
	Vjeko Boškić	1	3
	Pere Boškin	4	8
	Zvonko Knezovušin		3
	Iva + Jage		1
	Frano Ćamilović		3
	Mira Antešina		2
	Stipe Rapića	2	7
	Toma + Jerke		2
	Zdravko Knezovušića		2
	Vjencislav Zdravkin	4	6
	Željko Jerkin	1	3
	Jerko Draganovića		3
	UKUPNO	28	106

 

U Pejića Dragi živi i nekoliko obitelji s prezimenom Šimić:

 

Šimić	Ante Šabanovića		4
	Jerko Šabanovića		4
	Mirkan	2	6
	Stjepan Antin	3	5
	Mladen Madan		3
	UKUPNO	5	22

 

A imamo i jednu obitelj s prezimenom Boban:

 

Boban

Boris Matin

2

8

 

A imamo i jednu obitelj s prezimenom Čuljak:

 

Čuljak

Miloševica

1

 

 

Prema popisu vidljivo je da ukupno u Pejića Dragi danas (2011. godine) živi 137 osoba od toga 35 djece do 18 godina.

Imamo i 14 kuća u kojima nitko ne stanuje ili povremeno netko dođe. Ovaj popis nastojat ću ažurirati prema stvarnom stanju.

Hvala Anti Pejiću Žeriću na pomoći oko prikupljanja informacija.

 

 

O Uskrsu, 2011. godine

Mile Pejić

         

 

___________________________

¹ Milan Nosić, Bosansko-hercegovačka hrvatska prezimena 1, HFD, Rijeka 2000.

² www.wikipedia.org

³ fra Martin Mikulić, Šematizam iz 1882.

⁴ Milan Nosić, Bosansko-hercegovačka hrvatska prezimena 2, HFD, Rijeka 2000.

⁵ Dr. fra Vencel Kosir, Šematizam fra Petra Bakule, Mostar 1970.

⁶ Statistički odsjek zemaljske vlade, Popis žiteljstva u BiH, Zemaljska štamparija, Sarajevo 1896., (podaci s Blaževićima a  ako se uzme u obzir da je u popisu od 1910. obitelji u Blaževićima bilo 30 a stanovnika 175 možemo pretpostaviti da je onda u Sovićima bilo oko 260 obitelji, odnosno, nastanjenih kuća i oko 1670 stanovnika)

⁷ Statistički odsjek zemaljske vlade, Popis žiteljstva u BiH, Zemaljska štamparija, Sarajevo 1912.

⁸ Izvor župni ured Gorica - Sovići, blagoslov kuća, prosinac 2010.